Bravo Dobri Ljudi !
Kad se dobri ljudi slože, sve se može.
Ovo je priča koja počinje tužno, al koja, ispunjena plemenitošću i ljudskom toplinom, daje mnogo nade i snage, za dalje, svim borcima za human odnos prema životinjama i humanost, uopšte.
Dečko, tako mu je i ime, je nadjen u jarku, pored puta, kišne večeri, u bolovima, nepokretan. U okolini Novog sada.
Napušten, mlad, mešanac vučjaka, kog je udario auto, jer mu je , što se kasnije pokazalo, prednja desna noga slomljena na više mesta.
Mnogi su sigurno prošli pored njega, ne osvrnuvši se.
Gordana Gregurić nije. Nosila ga je u rukama, na sigurno, kući.
Posle posete veterinaru, bilo je jasno da, ne samo što mu je potrebna operacija, komplikovana, sa ugradnjom metalnih šipki u nogu, a koja košta, već i specijalan kavez u kom će boraviti dok kosti ne zarastu.
Pomogao je, koliko je ko mogao, zajedničkim snagama, što je divan gest u teškoj situaciji u kojoj ljudi žive. I nije bilo dovoljno za kavez.
A onda, Gimnazija Svetozar Marković , razredne starešine i učenici stupaju na scenu.
Deca, humana i plemenita su skupila ostatak novca, da se kavez isplati.
Bravo plemenita deco, bravo !!!!
Dečko je na sigurnom, na lečenju, zahvaljući humanima.
Iskreno se nadamo brzom oporavku i udomljenju, jer njemu je potreban dom. Pravi, topli dom. Imao bi ga i ovde, gde je okružen ljubavlju, ali Gordana već brine o par pasa, medju kojima ima i slepih, i hromih, invalida u kolicima, a to nije mala obaveza.
Još jednom bravo za predivne mlade ljude iz Gimnazije, za predivne humane ljude koji pomažu humanost, koje je tako malo. Al ovo dobra daje nadu. Okruženi smo divnim, skromnim ljudima, kojih ima, ali se za njih malo čuje u poplavi promovisanja pogrešnih bezvrednosti.
Bravo, divni, plemeniti, dobri ljudi !
Bravo!