Pisali smo o konc logoru zvanom azil JKP Naš Dom Loznica.O ogromnim sredstvima koja se kradu iz budžeta na ime zbrinjavanja pasa, o uvek zatvorenom azilu, o zabrani ulaska, o bahatosti lokalnih moćnika, direktora JKP Janka Aleksića( kom je , gle čuda ukraden sef težak 22 kg iz stana ???), koji prete svima koji se usude da otvore usta i kažu nešto. A evo sada, AZIL MESTO ŠVERCA ORUŽJA PREKO DRINE.
Dakle, da li su za to služile one krpe preko žica? A mi, naivni, mislili da je to da prikriju nedela prema beskućnim psima, koje ne hrane, ne tretiraju veterinari, koje šikaniraju, dok za njihovo „humano zbrinjavanje uzimaju čak 17 miliona dinara iz kase budžeta. Ovako su te krpe izgledale. Na plus 40 stepeni.
Kad ono, iskoči iz kutije još gore čudovište. Šverc oružja. A beskućni psi, pokretne mete za potencijalne kupce. Da probaju. Radi li ?
Prikrivanje činjenica od strane lokalne policije, izgleda nije uspelo. Priča je krenula. Da vidimo ima li šta i vlast da kaže il je počinitelj u milosti?
Pročitajte. ŠVERC ORUŽJA PREKO AZILA LOZNICA I PSI KAO POKRETNE METE ZA PROBE EFIKASNOSTI ORUŽJA.
OVo je objavljeno 18.5.2018. Nismo primetili da je iko od medija vest preneo, kao ni da li se Ministarstvo Policije zainteresovalo. I to je najinteresantnije u celoj priči. A možda su se i zainteresovali, ali je operacija „strogo tajna“?
Ovo je tekst članka, ukoliko nestane sa sajta koji ga je objavio.
U LOZNICI ŠVERCERI ORUŽJA UBIJAJU PSE, ZAR NE?
Lutalice služe kao pokretne mete za proveru pouzdanosti krijumčarenog naoružanja iz BiH .U blizini prihvatilišta pronađene su dve keruše ubijene iz vatrenog oružja. Kasnije je pronalaženje ubijenih pasa postalo gotovo svakodnevno. O svemu su u gradskoj skupštini govorili i predstavnici lovačkog udruženja. Odgovora nije biloKrajem novembra prošle godine Mihailo Purić, odbornik u opštini Loznica, zatražio je zvaničan odgovor na pitanje da li je policija u gradskom prihvatilištu za napuštene pse pronašla nelegalno oružje. Naredne nedelje stigao mu je odgovor koji je u ime Javnog komunalnog preduzeća „Naš dom“, u čijoj je nadležnosti azil, potpisao Janko Aleksić. Nesuvislim birokratskim rečnikom u odgovoru se tvrdi da su „obavljeni razgovori sa zaposlenima“, kao i „telefonski razgovor sa načelnikom Policijske uprave u Loznici“, da prvi negiraju „bilo kakvu vezu s događajem“, a drugi da se „oduzimanje nelegalnog oružja desilo u neposrednoj blizini prihvatilišta“, što sugeriše da nezakonitih radnji gotovo i nije bilo. Ispostavilo se, međutim, da u Loznici ima i tvrdoglavih, koji ne dozvoljavaju da se priča na tome okonča. Prvi je Goran Krešić koji je šverc oružja zvanično i prijavio. Jedan od zaposlenih u pomenutom azilu za napuštene pse, iz njemu znanih razloga, pomislio je da bi Krešić mogao da bude kupac poluatomatskih i automatskih pušaka. Pozvao ga je do azila, ušao unutra, iz jednog od boksova u kojem su smešteni psi izvadio je rasklopljenu pušku i izneo je na parking. Krešić mu je rekao da pušku sklopi jer mora da je proveri, da on ide po novac, a zatim se uputio direktno u stanicu policije i sve prijavio.Policajci su izašli da prijavu provere, oružje su pronašli, priveli osumnjičenog za ilegalnu prodaju, a od Krešića tražili da u policijskoj stanici sve potanko ispriča za zapisnik. Kada je to učinio, krenulo je naopako.„Policajac koji mi je uzimao izjavu odmah je rekao da to tako neće proći, pozvao nadređenog koji je ubrzo stigao, pročitao izjavu štampanu na papiru i preda mnom je pocepao. Zahtevao je da izmenim važne pojedinosti. Odbio sam i na tome se završilo. Naknadno sam od drugih policajaca čuo da sam naišao na loše momke me đu njima, s kojima pravi policajci ne uspevaju da se izbore. Kažu – lokalna politička zaštita“, priča Krešić. I ne odustaje od namere da, pod imenom, sve istera na čistac, da svedoči bilo kada i pred bilo kim.
Privedeni za pokušaj preprodaje ilegalnog oružja pušten je da se brani sa slobode, o krivičnoj prijavi i eventualnom postupku ništa se ne zna, nadležni za azil uveravaju da on tamo i nije zaposlen, boksove za napuštene pse niko nije proveravao… Da informacija o događaju nije objavljena na društvenim mrežama, te da odbornik Purić nije tražio zvani čan odgovor povodom ove informacije, ništa se ne bi ni dogodilo. Lokalni mediji, finansirani iz gradskog budžeta, ništa nisu čuli. Sem da je u azilu psima sve potaman, da gradske glavešine o lutalicama brinu i više od neophodnog, da su im zdravlje i higijena pasa, te bezbednost i zadovoljstvo građana na prvom mestu.
Prihvatilište za pse nalazi se u neposrednoj blizini grada, tik uz rečni rukavac koji se uliva u Drinu. Sumnjičavi tvrde da je to idealna pozicija da se čamcima, preko stotinak metara široke Drine na tom mestu, u Srbiju iz BiH neprimećeno preveze oružje. Možda i nešto drugo. Zgodna je reka i za direktno ispuštanje fekalija iz azila koji drugu mogućnost, uprkos uveravanja čelnika „Našeg doma“ i gradskih starešina, jednostavno nema. Fotografije, snimci i svedočenja posetilaca azila su ipak „neznatno“ uverljiviji od njihovih negiranja.
„Naš dom“ je moćno javno preduzeće. Brinu o svemu u gradu. Od odnošenja smeća do prikupljanja leševa životinja, brige o napuštenim psima i šinterskoj službi zaduženoj da ih odvede u prihvatilište. Prema broju pasa koje pronađu i „privedu“ tokom godine, količini hrane s kojom ih snabdevaju, kaznama isplaćenim zbog ujeda građana, što navodno dosti že sumu od 12 do 13 miliona dinara godišnje, zaključilo bi se da je Loznica regionalni rasadnik lutalica. U okviru ove gradske firme posluje i Zoohigijena zadužena da brine o zdravlju životinja.
Grad Loznica poseduje prihvatilište za pse od 2009, a Zoohigijenu od 2014. godine. Prihvatilište nije registrovano iako je sve formalnosti trebalo da obavi najkasnije 2012, kada je izašao Pravilnik o uslovima koje moraju da ispunjavaju prihvatilišta i pansioni za životinje.
Ni Zoohigijena nije registrovana jer ne ispunjava elementarni uslov – nema takozvani nečisti deo pošto se nalaze usred naselja. Iako su bili svesni da neće moći da se registruju, za adaptaciju prostora izdvojili su oko 17 miliona dinara. U okviru ove službe radi troje šintera i jedan veterinarski tehničar. Bez nadzora doktora veterine, pošto ga i nemaju. Prihvatilište za pse i Zoohigijena su fizički prilično udaljeni, tako da psi u azilu ne dobijaju nikakvu veterinarsku pomoć.
**********************************************************************************
komentari :
NA REDU JE TUŽILAŠTVO koje se pravi “neveštim” krivične prijave su odavno poslate… šta Tuzilac čeka? da dela zastare? koga prikriva? zašto nisu u zatvoru?
u kontaktu sam sa svedocima, očekujem da će mi po običaju Loznice, prijaviti profil…. ovo je praksa Lozničke mafije
I sve to plaćaju gradjani Srbije.
Dokle?
Bravo za g-dina Gorana Krešića koji se odvažio da ovaj šverc iznese u javnost i prijavi policiji !
U zoohigijenama su ljudi koji se igraju sa velikim milionskim ciframa i imaju vema jak lobi koji pokušava da promeni Zakon kako bi svu korupciju i krađu legalizovali a potom napuštene kućne ljubimce ubijali i ponovo obrtali velika srestva iz gradskih i državnog budžeta ali ovog puta bez ikakvih dokaza koje bi građani mogli prikupiti čak i bez fotografija izgladnelih pasa – živih leševa čiju i onako naj jeftiniju hranu kradu. Građani sve prate i poručuju , korupcija , krađa, ubistva, slostavljanja – NIŠTA NE ZASTAREVA !!!
FOTOSI SA EKSPRES.NET.
Mi imamo i gore snimke iz tog takozvanog azila , gde već godinama caruju Direktor JKP Naš Dom i jarani. A zaposleni ĆUTE, KAO POSLEDNJE BEZDUŠNE, BESKRVNE UBICE.
ZAŠTO PREDSEDNIK OPŠTINE ĆUTI ? ZAR NEMA ŠTA DA IZJAVI ?
Psi ubijeni iz vatrenog oružja.
A ovako su za 17.MILIONA DINARA ZBRINUTI PSI U AZILU. NADLEŽNI JANKO ALEKSIĆ.
A KO STOJI IZA OVE OSOBE I ZAŠTO ? ZAŠTO OVA VEST NIJE NA NASLOVNIM STRANAMA SVIH NOVINA?