U emisiji RTS Tako stoje stvari ,novinarka Vera Aksentijević, je intervjuisala predstavnicu, koja se predstavila kao direktorka firme, Danku Usiljanin, 6.6.2018.
Link emisije. Intervju je na samom početku.
U intervjuu, koji je vodjen ispred vrata takozvanog Prihvatilišta Novo Selo, „direktorka“ je iznela niz neistina, sve jednu za drugom. Moramo da reagujemo, jer se svakome ko je upoznat sa situacijom, ko poznaje činjenice i ima dokaze, od njenih reči, diže kosa na glavi. Firma, koja ima ugovore sa 30 0pština u Srbiji, a kapacitet do 300 pasa, u koju je svima, pa i vlasnicima ULAZ ZABRANJEN, tvrdi da pse udomljava, da ih humano zbrinjava, čipuje, steriliše, vraća na teren, želi da saradjuje sa Udruženjima. Pri tome, 4 veterinara radi 24 sata. Zaista, kao u naučno fnatastičnom filmu. Kakvo licemerje, smišljeno da zavara javnost i prikrije kradju i nepoštovanje zakona.
Psi se trpaju u DUŠEGUPKU, vozilo za koje „direktorka“ tvrdi da je humano i atestirano kao takvo. Trpaju se jedni na druge, pa ko preživi. Veliki na male, štenad , svi djuture, kao krompiri, samo što to nisu krompiri, već ŽIVA BIĆA. U prilogu sa RTS možete videti kako to izgleda.
Troškovi čipovanja se naplaćuju ako nekom spasiocu i podje za rukom, da izvuče ponekog uhvaćenog psa, iako su več naplaćeni opštini. Sterilizacije nema. Vraćanja pasa nema.
Šta se sa njima dešava, možemo samo sa tugom da nagadjamo. A aktivisti su primetili veliki broj nepoznatih pasa na svojim opštinama, ali ne i one, koji su odvedeni u ovu „oazu za pse“.
Kako se to psi udomljavaju? Kako, kad je svima ulaz zabranjen? I oni koji su , uspeli da spasu ponekog psa, pa čekali da ga dovedu, tvrde da su psi izvodjeni u stanju totalnog šoka, što je posledica izloženosti strujnim udarima, električnih klešta, koja su zakonom zabranjena. Kako to nisu primetila 4 veterinara, koja rade 24 sata, kako direktorka tvrdi.
Inače, ne bismo ni znali da je ona direktorka, jer se izvesni Miomir Stevanović, pred onima koji dodju po psa, predstavlja kao direktor i odlučuje o zabrani ili dozvoli ulaska. Imamo dokaze za ovo što tvrdimo. (A čudno je i da firma registrovana kao RADNJA ZA ČIŠĆENJE OBJEKATA PRI APRu , može da ima DIREKTORKU. DAKLE, OVO JE ONDA LAŽNO PREDSTAVLJANJE.)
Iz ovog konc logora, psi nestaju, vlasnici se preko telefona lažu, kako su navodno udomljeni . I za ovo imamo dokaze.
RTSu je poslato Pismo Reakcije na izjave direktorke ove firme registrovane za ČIŠĆENJE RADNJI I DEZINSEKCIJU, A NE HUMANO HVATANJE PASA, u kome izražavamo naše mišljenje, koje , iz nekih razloga, niko ne želi da objavi, a ni čuje. Kao da se iz nekih volšebnih razloga prikriva, namerno i smišljeno, istina o zloglasnoj šinterskoj službi zvanoj Avenija MB. Prvo od strane Uprave Veterine, pa onda nadalje.
Ovo je Ugovor Avenije MB i opštine Vranje, a i nova faktura, sa trostrukom cenom. Pasa nema. Nikada nisu vraćeni, i nikada ih ni jedan veterinarski inspektor, nije preuzeo.
A ovo su linkovi naših prethodnih članaka na ovu temu.
A ovako je izgledao pas Žuća, koji nije prepoznao našu aktivistkinju iz Vranja. Šta kažu veterinari na izgled ovog psa?
Gospodjo ili gospodjice Usiljanin, Istina je možda spora, ali dostižna. A u laži su kratke noge.
O transparentnosti rada firme Avenija MB, svedoči i činjenica da nemaju web site, nemaju zvanični mejl, nemaju ništa, samo zatvorena vrata . A goste primate u dvorištu. Privatna firma, a živi od budžeta opština i sredstava gradjana, koje ponižava. To vam je lice i obraz.
Brojna Udruženja su poslala svoje reakcije. Da li smo svi mi baba roge, koje ne žele dobro za životinje? Mi nemamo interesa da lažemo, a vaša firma ima.
Spremni smo za svako sučeljavanje, ali se plašimo da firma Avenija MB to ne sme sebi da dopusti. Krši brojne zakone već godinama, nekažnjeno. A radi se o stotinama hiljada eura, što je dovoljan razlog za svaki pokušaj manipulacije javnošću. Samo, svedoka je sve više i više. Istina se ne može zaustaviti. A radi se o krvavom novcu, nehumanosti, nemoralu i velikom ZLU.
Inace, Danka je i poznata sponzorusa…