Prećutno dozvoljen Genocid pasa po Srbiji trovanjem se nastavlja. Iako svi znamo da je trovanje, bacanje otrova po javnim površinama zakonski kažnjivo delo, to je samo na papiru. U stvarnosti, većinu “gradjana” uopšte ne potresa, a ne uzbudjuju se ni oni koji ova zlodela treba da istraže I kazne. Policija po pozivu ne izlazi na teren , a ako I pošaljete dopis I prijavu na neku od odgovornih institucija, rezultat je isti kao da ste ga bacilli u klozetsku šolju.
Jer, zaista, oni koji time po zakonu treba da se pozabave, izgleda imaju sluha I interesovanja koliko I bakterije u klozetskoj šolji.
Tako se genocid, trovanje nezaustavljivo nastavlja I omogućava.
Ko truje? Možda pojedinci, a možda I opštinske zoohigijene. Naravno, No, No je da se kaže. Ali ako predsednici opština mogu javno da plaču za vremenima kada su lovci rešavali problem pasa po ulicama, onda ovo ne treba da nas čudi.
Trovanje u Boru. Potreseni su samo iskreni spasioci I ljubitelji životinja. Ostale ne zanima.
Izvor Borske šapice.
Trovanje u Vranju. Naselje Asambair. Ni kriv ni dužan, krenuo u šetnju.
izvor Marko Spirić, zaštitnik i vlasnik psa.
Interesantno je da je pre par dana proširena vest da će Kasarna u Vranju , pošto je ujedena pripadnica vojske, potrovati pse, koji se tu nalaze. Onda je jedan broj pasa nestao, a sada je u toku akcija JKP KOmrad Vranje, šinteraja, koji pse deportuju u takozvano prihvatilište Davidovac, odakle nestaju. Juče smo poslali dopis na regionalni centar Mo Niš, sa molbom da ga proslede I obaveste nas o dešavanjima. A danas su šinteri na terenu. Dakle, humano rešenje nije ni uzeto u obzir.
A ovaj Dopis, eto napisan u prazno, gluvima. Kao i dopis u vezi trovanja u Zaječaru, gde se dalje od broja primljenog predmeta nije stiglo???? A i tu se trovalo itekako. Truje se i u Pirotu, Dimitrovgradu, truje se svuda, samo sto ne cujemo za sve.
Potrovani u Dimitrovgradu. Nema ih vise. Niko kriv.
A ovo je pas spašen baš iz te kasarne, Vranje. Sterilisan, iako star, udomljen. Dokaz da se može ako ima znanja, volje I dobrog srca. Lako je trovati, uništiti. Teže je biti čovek.
Spasilo ga je Udruženje Zaštita i udomljavanje životinja Vranje. Tako Udruženja bez sredstava rade posao onih koji se dave u novcu, a ne rade ništa. Troše pare iz budžeta i slave nerad.
Pitamo se, koliko onda ljudi ima u institucijama, organima, koji bi trebalo da se ovime bave, a koji bi trebalo da imaju ljudske osobine? Koji bi trebalo da probleme rešavaju u skladu sa etikom I dobrom voljom, ljudski?????Po zakonu.
Izgleda jako malo.
Onda ne treba da se čudimo ako dodje dan kada će svet upreti prst u nas I reći : A, pa to je ona Srbija, gde pse truju. Čuli smo .
Bolna je samokritika, gospodo bezdušnici, koji nas sve brukate.
Takvu generalizaciju sada I sami donosimo kad se pomene Kina I Koreja. AAAAAA, pa oni jedu pse, ti Kinezi. Grozno.
Dakle, razmislimo. Nekažnjeno kršenje zakona, nepostupanje po zakonu, dozvola ubicama da mirno ubijaju, pa makar ubijali I “samo džukele” za šta te jadne, namučene životinje takvi neljudi smatraju, mnogo govori o vlasti.
Sramno. Da vidimo samo jednog predsednika opštine, samo jednog, koji će se ovim pozabaviti.
Oštro osudjujemo I ogradjujemo se od ovog neoprostivog primitivizma. I pitamo se a ko će platiti traume , ujede za srce koje svakodnevno proživljavamo zbog bezdušnih neljudi ?????????????? Ko će platiti za genocid pasa po Srbiji ??? KO ????????????????????
Ovo ce i ovako gledati i obratiti paznju samo ljubitelji pasa!